Trad. Tomica Bajsic
Papagaji
cijeli dan pričaju
a kada se smrači
utišaju svoje glasove
kako bi razgovarali sa svojim sjenama
i sa tišinom.
Oni su poput svih
– papagaji –
danju rasprave
noću teški snovi.
Svojim zlatnim nakitom
na mudrim glavama,
briljantnim perjem
i srcem nemirnim
od govora …
Oni su poput svih
– papagaji –
oni koji najbolje pričaju
imaju kaveze samo svoje.
Luksuzni hotel
Malo po malo večer tamni.
telefonske žice pune se
sve je više raspjevanih ptica.
Na drugu stranu radnici,
a ovdje su gosti.
Ovdje je bazen,
a tamo je žeđ.
Ja, naoblačen
Prije nego se podiglo sunce,
nebo je bilo jako plavo.
Planine su bile toliko tihe,
razdaljina se nije činila prevelika.
Onda se grad počeo mijenjati,
prašina podizati, i sa suncem
stigli su i oblaci:
još jedan dan bez plavog neba …
Moj život prolazi u polu-satovima,
u projektima dovršenim na pola i nezaključenim ljubavima.
Još jedan dan moram progurati …
sa tijelom i dušom kontaminiran.
Mjesec svakodnevice
Skupljam minute za prozorskim oknom
i u tišini pratim stambene zgrade na jugu.
U povečerje zrak je u gradu nečist
i auti se u jatima vračaju u svoja tužna gnijezda.
Svi ovi tužni životi
u sebi nose dubinski smisao – govorim sebi –
ali kada to pokušam objasniti,
buka me autobusa nadglasa.
Zašto toliki oblici?
Tko ne bi želio prošetati
u cipelama ručno rađenim od Boehmea?
Ili uživati jedući mandarine
iz ulaštenog vrta Chang Tzua?
Želim to istražiti, ustrajem i dalje …
Tko ne bi volio opservirati zvijezde
kroz leće koje je ispolirao Spinoza?
Ili leći odmoriti se na vunenoj
deki ispletenoj od Kabira?
Prikupljam energiju kako bi pronašao odgovor.
Tko ne bi želio zasvirati na
fruli od trske koju je izradio Krišna?
Ili gladan sjesti za stol
na drvenoj klupi koju je konstruirao Isus?
Jednostavna i praktična remek-djela.
Možda je ono što ostaje važno na samom kraju puta
ta divota koja izbija iz dovršene zadaće.
Kvantiteta energije prikupljena za svako djelo.
Dobre želje
Sivi dim diže se za prozorom:
hrđavo sunce rasipa i posljednje sumnje.
Želio bi napustiti ovaj grad
u potrazi za zrakom koji se može disati.
Vjetar s planine
tjera cvjetove da se zatvore u sebe,
i onda klonule latice padaju …
Samo to – ne besmrtnost –
zrak koji možemo disati.